Nije postupila onako kako većina danas savjetuje - nije pokušala da zataška čitav skandal, nije ćutala "da ne bi pukla bruka i sramota", nije čuvala brak po svaku cijenu da bi djetetu bilo dobro, nije davala nasilniku još jednu šansu...
Otišla je pravo u policiju i prijavila čovjeka kog je voljela i voli, zanemarivši svu bol, sve emocije, sav očaj, bijes, kolebanja, nade za sutra, svjesna da onaj ko je zakon prekršio, za to treba i da odgovora.

Tužno je - ali prijava policiji, a potom i zahtjev za razvod i konačni razalz su jedino ispravno rješenje u ovakvim situacijama - ne beskonačna izvinjenja, opravdanja, svaljivanje krivice, dugi razgovori.
Odlazak je, nažalost, jedino što svaka normalna žena koja voli i poštuje sebe može da uradi. A to je ono na šta se žene najređe odlučuju... Najčešće iz straha od osude okoline, zbog "stida", etiketiranja, javnog poniženja, iz uvjerenja "da će biti bolje", "da će se on promijeniti", da "ljubavi treba dati šansu". Ali da je prave ljubavi tu bilo nikada ne bi ni došlo do batina. Prava ljubav jubav je jača od sile - pobjeđuje ljutnju, agresiju, bijes. Prava ljubav prašta i razume, u njoj nema krvavih scena ni modrica.

Ko je jednom bio u stanju da udari, uvijek može da to uradi ponovo.
I zato, koliko god da publika cijeni ili ne Natašu, jedno mora da prizna - ona je juče pokazala svima kako se hrabra i mudra žena ponaša u dramatičnim situacijama - suzdržano, ali oštro, bez melodrame i sa jednim bolnim, ali konačnim rezom nakon kog će sve biti bolje.